nedjelja, 27.05.2007.
- 02:48 -
utorak, 20.03.2007.
Wish I could tell you . . .
Bila je mrkla . . .
NOĆ.
Povremeno su dražesno padale . . .
KIŠNE PAHULJICE,
Dotakle pramenove kose . . .
Određen je bio . . .
PUT,
No opet neizmjerno zanimljiv . . .
SUDBINE.
Raspršavajući.
Utekli smo u skučenu, zatomljenu . . .
TAMNICU.
Nestale su . . .
Za sobom ostavivši nebrojena pitanja.
Odledile mi . . .
BOL.
Zaiskrile . . .
VATRU,
U gušenju nerazumljivih mogućnosti.
SUDBINA.
. . . tema našeg razgovora . . . toliko promišljenog i ozbiljnog da smo se smijali dok nas trbusi nebi zaboljeli ili dok nebi naišla nova najsmješnija rečenica/riječ na svijetu.
Da, pretočili smo bol u . . .
SMJEHOVE,
Zaglušujuće.
Priznajem to, ali, tako mi života, sudbina se poigravala nama.
Padali su . . .
ZAKLJUČCI . . .
. . . kojih smo se opet držali.
Učiniti bol praktičnom . . .
SMIJEHOM.
Jesmo li sami pronašli . . .
SPAS?
Ili je i to već bilo predodređeno . . . ? . . .
SUDBINOM.
Kako bilo, one su tu . . .
POSLJEDICE. . .
. . . ISTOVREMENO NAJGORE I NAJBOLJE VEČERI . . .
. . . NEIZMJERIVO JE GROZNO GUBITI . . .
PRIJATELJA.
Neke riječi stopile su se s okolinom; postale su samo neznatni utisci . . .
- 02:09 -
